Psi, vukovi i lisice

Sisari

Divlji psi, kao i vukovi i lisice, veoma liče na domaće pse. Oni imaju duge njuške, snažne zube i vilice i prste sa kandžama kojima prianjaju na zemlju dok hodaju ili trče. Koriste svoje duge čupave repove da ispitaju koji su od njih vođe, a koji sledbenici. Vođe drže svoj rep visoko, dok sledbenici drže svoj rep ispod tela. 

Kakve su lisice?

Lisice su vrsta divljeg psa manjeg ili srednjeg rasta koja često vodi samotnjački život. Postoji nekoliko vrsta lisica: polarne, ušate, sive i crvene. Hrane se bubama, manjim pticama i manjim sisarima, kao što su miševi. Sive lisice su dobri penjači skoro kao i mačke i poput ostalih lisica, često odjure u skrovište pre nego što ih ugledate.

Da li psi razgovaraju? 

Psi međusobno komuniciraju koristeći izraz lica, govor tela, mirise i zvukove. Domaći psi zavijaju kao vukovi kada traže članove čopora, laju na pojavu opasnosti i proizvode druge zvuke kad se igraju. 

Zašto se vukovi kreću u čoporu?

Loveći u čoporu, vukovi mogu da uhvate veći plen nego životinje koje love same. Zajedno mogu da napadnu velikog losa, dok loveći sam vuk nikad nebi mogao da ulovi tako veliku životinju

 

Najveći srodnik divljeg psa: sivi vuk, živi širom severne polulopte. Može biti težak više od 80kg.

Najteža rasa domaćeg psa: engleski mastif, u proseku težak 72-105kg, a može biti težak i više od 135kg.

Najmanji srodnik divljeg psa: pustinjska lisica iz Severne Amerike, teška samo 900g- 1,3kg